Naša organizacija će i ove godine biti prisutna na manifestaciji jer smatramo da je potrebno podržati manifestacije koje čuvaju nematerijalnu kulturnu baštinu našeg naroda i razvijaju seoski turizam u manje razvijenim područjima.
Nekadašnji narodni običaj uzajamnog pomaganja na selu prilikom velikih radova leti, koji je u Srbiji potpuno iščezao, oživi jedino u julu na planini Rajac, kod Ljiga, prve nedelje po Petrovdanu. Tada, već četiri decenije, u sećanje na mobu, organizuje se Kosidba na Rajcu. Najbolji kosci iz cele regije nadmeću se za prestižnu nagradu – Zlatnu kosu.
Prvo takmičenje kosaca na Rajcu, ali i veliki narodni vašar, zbili su 1892. godine. Tek kasnije, sredinom šezdesetih godina prošlog veka, javila se ideja da Kosidba na Rajcu postane turistička manifestacija.
U stočarskim krajevima jedan od najvažnijih poslova bila je kosidba. U stara vremena letina se sakupljala uz pomoć moba, kada bi se kosci okupljali jedni kod drugih. Na mobu, inače, obično je dolazila mlađarija, koja se za vreme rada zbližavala, a posle bogate večere, sve se pretvaralo u seosko veselje. Mobe su i ženska prela i posela, na kojima se prelo, plelo i vezlo, uz pesmu, priču i pouke mlađima, da svako pokaže ono što najbolje zna i ume. Mobe su, tako, bile izraz života jedne seoske zajednice.
Rajac je jedna od najlepših u nizu valjevskih planina. Njegove prostrane livade obiluju planinskom travom, koju odavno više niko ručno ne kosi…
Kosidba na Rajcu nije samo takmičenje kosača, već i prikaz tradicije. Od okupljanja kosača, zdravičara, trubača, vodonoša, kosačkog ručka na travi. Ovakav skup nije predstavljao samo završetak važnog posla, košenja trave, već i priliku da se sretnu ugledni domaćini, ugovore poslovi. Mladi momci i devojke imali su priliku da budu viđeni, ašikuju, pa i svadbu ugovore. Najmlađima, to je bio izlet za pamćenje…
Smotra ima i međunarodni karakter. Na kosidbi su do sada učestvovali kosci iz Velike Britanije, Islanda, Rumunije, Rusije, Holandije, Mađarske, Norveške… Svake godine učestvuju najbolji kosci iz Slovenije, BiH, Crne Gore. Zlatnu kosu do sada je najviše – čak šest puta – osvajao Milorad Sladojević iz Mrkonjić Grada.
Sem najboljeg kosca – kome se meri brzina, širina, kvalitet, ujednačenost otkosa, bira se i đidija ili kozbaša. To je kosac koji se najlepše odeva, peva, igra, ima najlepši stas…
Posle kosidbe, na livadi, biće priređen starinski kosački ručak sa specijalitetima i đakonijama iz ljiškog kraja, od kojih su mnogi danas zaboravljeni.
Rajac i Kosidba zajedno vrlo uspešno čuvaju tradiciju. Kosidbu poseti nekoliko desetina hiljada turista ne samo iz Srbije, već i iz inostranstva…
Ovogodišnja priredba počinje običajem da đidija kosu otkuje onoliko puta koliko je do tada manifestacija održano. Potom, defile kosaca stiže na livadu, a pre takmičenja tradicionalno se priređuje revijalno košenje trave.